Fikcija koja se bavi krajem svijeta priprema ljude za COVID-19 i čine ih prilagodljivijima novim i nepredviđenim životnim uvjetima, tvrdi Ian Sample, The Guardianov urednik za znanost.

Sample je to zaključio čitajući članak skupine psihologa, Coltana Scrivnera, Mathiasa Clasena,  Johna A. Johnsona i Jensa Kjeldgaard-Christiansena (možete ga pročitati ovdje), koji čeka ocjenu prije nego li ga objavi stručni magazin Social Psychology and Personality Science Journal, čija je teorija da čitanje literature, gledanje filmova i serija ili igranje računalnih igara koje se bave temom “posljednjih dana” konzumentima omogućuje da nesvjesno ‘uvježbavaju’ scenarije s kojima će se u budućnosti možda morati nositi.

Scrivner, koji se najviše bavi istraživanjem morbidne radoznalosti i opsesijama, iznosi tezu kako “turobni scenariji zbivanja poput onoga u filmu Zaraza (Contagion), režisera Stevena Soderbergha, od panične kupovine namirnica i izolacije do straha od drugih i lažnih tvrdnji o čudesnim lijekovima, čini se pomažu gledateljima da epidemiju prihvate u ‘hodu’ i iznađu načina kako se najbolje nositi s krizom.” Za potrebe istraživanja je ispitao 310 dobrovoljaca o njihovim filmskim sklonostima i tome koliko se osjećaju spremni nositi s aktualnom pandemijom, kao i o stupnju njihove uznemirenosti, depresivnosti i poremećajima u spavanju koje su iskusili tijekom vanrednog stanja koje je u tijeku. Analiza je pokazala kako se ljubitelji filmova strave bolje nose s krizom od drugih, a da gledatelji “prepper filmova” – onih u kojima zbog neke katastrofe dolazi do posvemašnjeg raspada civilizacijske strukture – spadaju u skupinu najotpornijih i najbolje pripravljenih, kao mentalno tako i praktično.

Misli kako je jedan od razloga koji ljude privlači takvim filmovima to što im pruža siguran način da iskuse kaos potpunog sloma svih društvenih struktura i normi. Pri tome, vjeruju dvojica znanstvenika, nesvjesno prikupljate znanja na koja se – u slučaju potrebe – možete ‘pozvati’, čak i ako ne znate da ste ih pohranili u svoje pamćenje. Clasen to uspoređuje s ljudskim oslanjanjem na maštu kako bi razradili različite potencijalne scenarije, svojevrsnu ‘probu’ kakvu u mislima razvijaju pred neke važnije događaje u vlastitom životu, primjerice prije nekog važnog razgovora ili događaja ili čak potencijalnog sukoba. Takvu gimnastiku mašte drži važnom za ljudski rod te vjeruje kako se radi “daru prirodne selekcije; djeliću biološke mašinerije koja je evolvirala jer je našim predcima osiguravao prednost u borbi za preživljavanje.” Vjeruje da ovaj proces, podržan maštanjem koje podražava fikcija, i danas jednako aktualan, posebno u ekstremnim situacijom poput ove u kojoj se nalazi cijeli svijet.

Ukratko: tko se načitao knjiga i stripova ili nagledao filmova katastrofe u ovom će belaju proći bolje. Ako je tome tako, ja se nemam razloga živcirati – izkonzumirao sam najmanje dvjestotinjak knjiga i isto toliko stripova s apokaliptičnim temama, te pogleda barem osamdesetak filmova i serijala koji se bave krajem svijeta ili onim što će preostati nakon tog kraja. Trebao bih biti jedan od najpripravnijih ljudi na planeti za trenutnu situaciju.

Početkom veljače, u vrijeme dok je bilo kakvog-takvog optimizma – barem među neinformiranima – izlistao sam svoju relativno proizvoljnu (proizvoljnu jer sam zbog ekonomičnosti iz nje isključio stripove, filmove, serije i računalne igre) top-listu literarnih djela koje se bave pošasti, a u sljedećim ću se tjednima detaljnije pozabaviti apokaliptičnom fikcijom i prezentirati proširenu listu naslova svih mogućih formi i žanrova kako bih i vama pružio priliku da počnete trenirati za ono što nam dolazi. Moglo bi se reći da ću vam – u tom pogledu – biti ‘life coacah’. Ili bi možda bilo bolje reći ‘death coach’.

Imate li inklinacije priložiti svoj prijedlog za neki naslov bilo koje sorte, pozivam vas da mi se javite na [email protected], a budemo li – nakon svega – još uvijek svi (ili većinom) na okupu možemo organizirati i neko glasanje za top-listu kraja svijeta.

Ilustracije: Tomislav Tikulin