Dok influenceri opčinjeni prijetnjom influencom diktiraju novi trend stampeda po ljekarnama u lovu na zaštitne maske za respiracijski sustav  kako bi se zaštitili (sretno vam bilo s tim!) od potencijalne pandemije koronavirusa koja je tek započela svoj prvi otkos iz Kine prema ostatku svijeta, zadovoljno trljam ruke jer mi se cjeloživotno kolektiranje knjiga o apokaliptičnim zaraznim bolestima, čini se, konačno počinje isplaćivati.

Evo mog izbora ponajbolje literature koji se bave apokaliptičnim zarazama, pošastima i epidemijama koji nisu izlistani po kriteriju književne kvalitete već, prije, po efektu jeze što su ga polučili kod mene:

Michael Critchton: Soj Andromeda (Izvori, Biblioteka Sirius, 2007.)
 
Nije ptičija gripa, nije svinjska groznica, nije niti koronavirus, nije uopće podrijetlom sa Zemlje – radi se o mikro-beštiji soja Andromeda koja je stigla iz svemira nakon što je stopirala američki vojni satelit koji se srušio u Arizonu. Rezultat: munjevito ubija sve s kojima dođe u kontakt, zgrušavanjem krvi u tijelu. Pulsirajući bio-tehno-triler, najbolje što je Critchton uopće napisao, osim medicinskog krimića (autor je vrstan liječnik) A Case of Need kojeg je objavio godinu dana ranije pod pseudonimom Jeffrey Hudson.
 
Prvi roman o mikrobima koji mogu satrati svijet pročitao sam, u skraćenoj formi u časopisu Kosmoplov, kao devetogodišnjak na ljetovanju kod strica u Osijeku i, s popriličnom sigurnošću, mogu tvrditi kako je formirao većinu mojih karakternih i psiholoških devijacija. Tad sam, po prvi put, osjetio nepatvorenu tjeskobu koja nije bila isključivo usmjerena na mene: zgromila spoznaja da cijeli naš svijet može nestati, bez ikakve mogućnosti da to spriječimo, zbog nečega toliko sićušnog da to većina nas uopće ne može pojmiti. Nakon toga nisam više propuštao dočepati se bilo kojeg naslova koji se bavi boleštinam što mogu biti kraj svega.

KOSMOPLOV – Magazin za kosmonautiku i naučnu fantastiku, broj 16 iz veljače 1970. godine; kupio mi je ga stric da me dočeka i zabavi kad dođem k njemu provesti ljeto, u mom je posjedu već punih pedeset godina pa je valjda jasno kakav je utisak na mene imao tekst koji je tada nazvan Bakterija “Andromeda”.

Iako nas bivša precjednica s gorčinom i preciznom memoarističkom lakoćom, i ponešto prenaglašenom licencijom poetikom, podsjeća na komunističku diktaturu u kojoj nismo imali izbora kad je jogurt u pitanju, treba istaknuti da je ova knjiga objavljena 1969. godine, a kod nas je osvanula samo godinu dana kasnije pa se jugonostalgičarima može lažno pričinjati kako su oni gladni aktualne svjetske literature literature u to doba bili nešto manje zakinuti od onih gladnih raznovrsnih mliječnih prerađevina.

Mary Wollstonecraft Shelley: Posljednji čovjek (The Last Man, Heny Colbrun, 1826.)
 
Nikad preveden u nas, Posljednji čovjek, roman jedne od utemeljiteljica žanra znanstvene fantastike, nepravedno je ostao u sjeni senzacionalnog Frankensteina. Priča smještena u budućnost, na kraj 21. stoljeća, govori o sumraku ljudske civilizacije desetkovane kugom. Još uvijek prilično čitljiv, roman je cijenjen jer je djelomično “roman s ključem”, u kojem su opisani brojni spisateljičini prijatelji, maskirani u protagoniste, a među njima njezin suprug Percy Shelley (svekar joj je zabranio da biografski obrađuje muža), lord Bayron i drugi suvremenici. Drže ga svojevrsnom melankoličnom odom romantizmu, čijem je osipanju Mary svjedočila kako su joj umirali najvoljeniji prijatelji iz skupine “izabranih”, grupice talentiranih pisaca, slikara, kazalištaraca i glazbenika koji su formirali svoje doba. Fuson Wang je u eseju Romantic Disease Discourse: Disability, Immunity, and Literaturepronicljivo uočava autoričino “duboko razumijevanje povijesti medicine, posebno razvoja vakcine za velike boginje te različite teorije o prirodi zaraznih bolesti.

Jack London: Grimizna pošast (Scarlet Plague, McMillian, 1912.)
 
Znanstveno fantastični roman jednog od najpopularnijih pisaca svog vremena rijetko je prevođen na našim prostorima, vjerojatno samo dva puta, posljednji put čak prije šezdeset godina pod nazivom Crvena kuga. U svijetu je bio hit, a potom je prilično zanemaren, možda zbog toga što – šest godina prije epidemije – kao da naviješta globalnu epidemiju Španjolke. Radnja se odvija 2037. godine, u svijetu koji je šezdesetak godina ranije gotovo opustošila Crvena smrt. Londonova pošast Red Death neuvijena je posveta pripovijesti E. A Poea, Krabulja crvene smrti, dok je ista svojevrsni Poeov hommage Chaucerovim Canterburijskim pričama. U romanu, traumatizirani preživjeli se prisjeća tijeka bolesti i raspada društvenih struktura koja rezultira time da se sljedeća generacija vraća predindustrijskom načinu života. Knjiga je, s naslovom Crvena kuga, u PDF formatu dostupna na Internetu.

Laura Spinney: Blijedi jahač – Kako je španjolska gripa 1918. godine promijenila svijet (V.B.Z., 2019.)
 
Evo sažetka što ga nudi baza podataka Knjižnica grada Zagreba: “ Autorica istražuje i analizira razmjere katastrofe koja je prije stotinu godina poharala gotovu cijelu zemaljsku kuglu. Proučava njezin utjecaj na svjetsku politiku, međunarodne odnose i obiteljske strukture te kako je utjecala na sliku suvremenog svijeta. Ta najstrašnija pandemija koja je zadesila svijet između 1918. i 1920. godine, odnijela je između 50 i 100 milijuna ljudskih života.” Naslov sam pretpostavio John M. Barryjevom monumentalnom radu, The Great Influenza: The Story of the Deadliest Pandemic in History, jer je lako dostupan u našim knjižnicama i knjižarama.

Albert Camus: Kuga (1947.)
 
Neću trošiti prostora na nezaobilaznog klasika, no kod njega me posebno impresionirala prigušena opresivna atmosfera koja s lakoćom ovlada ugroženim zajednicama, posebno kada su vlasti nesposobne i nezainteresirane odlučno reagirati u srazu s nadirućom krizom. Taj me indolentni i indiferentni sustav, ravnodušnost mašinerija koja potiče uništenje, podsjeća na naš državni aparat te ispunjava tjeskobom, ne samo kad su globalne zaraze u pitanju. Knjiga je dostupna posredstvom fantastičnog internetskog portala Internet Archive.

Jose Saramago: Ogled o sljepoći (Sysprint, 1999.)
 
Atmosfera i simbolizam Saramagova pomalo usporenog romana o epidemiji specifične vrste sljepila, u kojoj je indiferentna bjelina zamijenila uobičajenu tamu, što neumoljivo razgrađuje sve socijalne konstrukte i razotkriva brutalnost onih koji su i sami žrtve svakako korijene vuče od Camusa, a knjiga je lako dostupna u našim knjižnicama i antikvarijatima pa ju se isplati pročitati dok u postelji pijuckate čaj i čekate da se utvrdi bolujete li od klasične prehlade ili vas je zaskočio koronavirus.

Stephen King: Uporište (The Stand, Doubleday, 1978.)
 
Benchmark znanstveno fantastične horror literature, Kingov mega-roman The Stand, odigrava se u razdoblju 1980. – 1981., 1985. – 1986. ili 1990. – 1991. godine, ovisno o tome koje izdanje čitate. Kao i uvijek kod skribomana Kinga, u pitanju je virtuozno napisan destilat američke pulp literature: Kapetan Tripps, briljantno nazvan soj influenze kidne iz vojnog bio-laboratorija  usmrti 99% čovječanstva, a preživjeli se okupljaju u dva suprotstavljena tabora radi konačnog pseudo-kršćanskog sraza dobra i zla. Kako je vragu uvijek u detaljima, a njih je – kao i zastrašujućih scena poput prolaska preživjelih kroz zamračeni tunel prepun vozila s preminulim žrtvama bolesti – na pretek, Kingova rečenica će vas zaraziti (!) pa knjigu nećete moći ispustiti iz ruku, naravno pod uvjetom da ga se u Hrvatskoj netko konačno odluči objaviti. Za one koji ne mogu čekati postoji desetak godina staro srpsko izdanje u dvije knjige koje se mogu dobaviti uz relativno malo muke.

Peter Christian Hall: Američka Groznica (American Fever: A Tale of Romance & Pestilence, 2009.)
 
Za Američku groznicu ne navodim izdavača i prvu godinu izdanja jer je naslov najzanimljiviji u serijaliziranoj formi što je distribuirana internetskim kanalom tijekom 2009. godine (još uvijek dostupna na http://www.americanfeverbook.com), u doba globalne histerije koja je proizašla iz kolopleta panike zbog epidemije svinjske gripe i kolapsa svjetske ekonomije iniciranom krizom hipotekarnih kredita u Americi. Narator – u obliku bloga s poveznicama na stvarne vijesti, znanstvene tekstove o virusima i povijesti zaraznih bolesti, kao i druge (stvarne i izmišljene) internetske blogove gdje sumanuti konspiracijski teoretičari uspijevaju nametnuti dijalog liječnicima i ozbiljnim istraživačima epidemija – bilježi tjeskobnu svakodnevicu u New Yorku tijekom smrtonosne epidemije gripe H5N1. Iako je u katastrofi pronašao izvor kontinuirane zarade, prodajom zaštitne opreme (maske za lice, medicinske rukavice, sredstva za dezinfekciju),  u ekonomiji koja se postupno i neumitno urušava, pripovjedač putem bloga razotkriva svoje brojne frustracije i dileme vezane za opstanak ljudskog roda to strah od posvemašnje društvene izolacije. Aktualna realističnost ovog upečatljivog romana ne proizlazi isključivo iz originalne tehnike kojom je roman konstruiran već, prije svega, iz trenutno dominantnog zeigiesta beznadnosti koji se može naslutiti posvuda na planetu.

Borislav Pekić: Besnilo (Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1983.)
 
Najbolje za kraj: Pekić, pisac superioran svima s ove liste, napisao je jedna od ponajboljih svjetskih žanrovskih horror romana svih vremena, koji je istodobno moćna metafora za dualiteta ljudske prirode. Ako me je Soj Andromeda prestravio kao devetogodišnjaka, Pekićev me roman naprosto pokosio u mojim dvadesetima, kad sam za pojasom već imao impresivnu nisku knjiga straha i užasa te bio samouvjereno naivan kako ništa u umjetnosti u meni više ne može isprovocirati istodobni osjećaj tjeskobe i užitka što sam ga znao osjetiti kao tinejdžer otkrivajući nove ideje i osjećaje tijekom čitanja knjiga i stripova ili gledanja filmova.
 
Besnilo je cijelo komprimirano u kratkom periodu na jednoj lokaciji, u londonskoj zračnoj luci Heathrow, gdje izbije epidemija mutiranog, izuzetno zaraznog virusa bjesnila čije su posljedice nespoznatljivo krvožedna brutalnost oboljelih te konačno njihova jezivo bolna smrt, što roman kolorira posebno zgusnutom napetošću i atmosferom histerične paranoje. Vlasti su svjesne kao bolest ne mogu obuzdati, a svaka je prilika da će se u vrlo kratkom roku probiti van granica aerodroma i ugroziti cijeli planet pa se odlučuju za potpuno uništenje desetina tisuća nevinih putnika zarobljenih u jezovitim okolnostima. Počinje utrka s vremenom kako bi se iznašao lijek.
 
Knjiga je neizmjerivo više od remek djela popularne literature i zadire u neka temeljna pitanja o dualnosti ljudske prirode i silom nametnutoj konstrukciji civilizacijskih ograničenja, no najbolje je da sve to – ako već niste – pokušate dokučiti sami. Mogu tek dometnuti da sam duboko uvjeren kako je Pekićevo Besnilo odigralo ključnu ulogu u nastanku suvremenijih horror uspješnica, filma 28 dana kasnije , Alexa Garlanda i Danya Boylea te šokantnog serijal stripova Prekriženi (Crossed) Gartha Ennisa.
 
Dobijete li priliku pročitati samo jednu knjigu prije nego li cijeli svijet neumitno poklekne pred globalnom pošašću – zasigurno ne ovom koronavirusa, ali svakako nekom budućom – neka to neizostavno bude ovaj briljantno jezovit roman.
 
Top-listu priredio Nebojša Radić