Planirajući objavljivanje grafičke novele Alessandroa Totha i Pierrea Van Hovea Kradljivac knjiga (Le Voleur de Livres) zainteresirali smo se za fenomen koji, nedvojbeno, muči sve knjižničare i knjižare u Hrvatskoj, baš kao posvuda u svijetu: krađa knjiga.

Podatci o krađi knjiga iz knjižnica i knjižara u nas nisu sistematizirani ili nam barem u ovom trenutku nisu bili učinjeni dostupnima, ali studija jedne britanske komisije procijenila je da njihove biblioteke godišnje gube nešto više od 5% asortimana zbog krađe. Možda nismo nacija toliko naklonjena čitanju koliko su to Englezi, no razgovori s našim knjižničarkama i knjižničarima ukazuju da oni svoje gubitke procjenjuju sličnim vrijednostima. Ne može se definirati trend sklonosti kradljivaca nekom određenom književnom rodu ili žanru, no jasno je kako se više kradu skuplji naslovi, kao i one koje su – iz najrazličitijih razloga – manje dostupne ili su rijetke. Jednako tako malo je o podataka krade li se više knjiga za “vlastite potrebe” ili kako bi se ostvarila korist preprodajom. Nastavit ćemo istraživanje kako bismo vas upoznali s više detalja.

Polovicom prošlog mjeseca CNN je objavio kako je počelo suđenje Gregoryju Prioreu, voditelju arhiviranja knjiga biblioteke Carnegie u Pittsburghu, zbog krađe i preprodaje lokalnom knjižaru – antikvaru specijaliziranom za rijetke knjige preko tristo rijetkih i vrijednih knjiga i rukopisa. Vrijednost ukradenih i preprodanih knjiga procjenjuje se na više od osam milijuna dolara. 

Suđenje koje je privuklo dosta pažnje potaknulo je Eileen Gonzalez da se na portalu BookRiot pozabavi nekima od spektakularnijih krađa knjiga. 

BOOK BANDIT
 
Ekscentrični bogatun neuredna izgleda, Stephen Blumberg, prozvan je “Book Bandit” kad je uhićen 1990. godine. Krao je rijetke knjige, rukopise, pisma i dnevnike iz doba naseljavanja američkog zapada, ponajviše iz knjižnica univerziteta Oregon i Duke, ali i brojnih drugih knjižnica i arhiva u čak četrdeset i pet američkih saveznih država. Policija se za njega zainteresirala kad je ulovljen dok je provaljivao u knjižnicu sveučilišta California, no – u konačnici – kako to već uglavnom biva zakon mu je stao na put tek kad je lopova odao jedan od suradnika, nezadovoljan svojim udjelom od dobiti ostvarene krađom.
 
Većina ukradenoga toliko je unikatno i tako dugo je ležalo po arhivama knjižnica da za te objekate ne postoji pouzdana procjena vrijednosti pa se one kreću od konzervativnih pet milijuna (što se, s obzirom na protok vremena od počinjenja do današnjeg dana, odmah može udvostručiti) koliko Gonzalezova sudi da je ukradeno, do čak dvadesetak milijuna dolara što je procjena svjedoka iz prve ruke Tima Pyatta, jednog od arhivarskih suradnika oba opljačkana univerziteta, te jednog od prvih koji je uočio zabrinjavajuću količinu građe koja je nedostajala iz obje biblioteke.
 
Blumberg je osuđen na nešto više od pet godina zatvora i pušten 1995. godine. Otada je više puta uhićivan zbog krađe antikviteta i kršenja pravila povezanih s puštanjem na slobodu, no nije zabilježeno da se ponovo okušao u krađama knjiga i rukopisa. Usprkos tome, Tim Pyatt, koji se aktivno uključio i surađivao s FBI-om u progonu Blumberga, budno prati njegovo kretanje očekujući kako će krađe, prije ili kasnije, ponovo početi.

PRINC DOKTOR
 
Gonzalezovu je fascinirao i plemeniti Massimo de Caro (odista je posjednik prinčevske titule, doktorata i profesure na sveučilištu u Sieni) koji je 2011. godine odabran za upravitelja najstarije biblioteke u Napulju, Biblioteca Girolamini. Gotovo od prvog dana na novom i uglednom radnom mjestu princ je, zajedno sa skupinom suradnika, noću isključivao sigurnosne alarme i kamere te praznio police knjižnice od nekih među najvrjednijim djelima europske kulture. Krađe izuzetno rijetkih djela, među kojima se posebno ističe rijetko venecijansko neuvezano izdanje iz 1610. godine, Sidereus Nuncius, pamflet Galilea Galileia o promatranju Mjeseca kroz teleskop. Otuđena su, i još uvijek nisu pronađena, neprocjenjivo vrijedna izdanja Thomas Mooreove Utopije i Danteove Božanske komedije.

DVADESET I PET GODINA KASNIJE
 
Koliko god bili zanimljivi ovi slučajevi Gonzalezova je propustila prezentirati slučaj Fredea Møller-Kristensena, knjižničara Danske kraljevske biblioteke, koji je krajem šezdesetih godina počeo neometano iznositi iz knjižnice izuzetno rijetka danska prva izdanja knjiga Kanta, Miltona, Moorea i mnogih drugih autora. Nestanci su prvi puta zamijećeni 1975. godine, no nitko nije sumnjičio zaposlenika koji je, uz bibliotekarsku stručnost, bio svjetski cijenjen indolog i orijentalist s nizom objavljenih radova i knjiga. Ohrabren time Møller-Kristensen vrijedne je naslove počeo prodavati krajem devedesetih godina, te se tako okoristio za kakvih dva milijuna dolara.

Krivac je identificiran tek nakon njegove smrti 2003. godine, kada je aukcijskoj kući Christie’s obitelj koja je naslijedila Møller-Kristensenovu “biblioteku” ponudila posredovanje u prodaji romana Propalladia, španjolskog pisca Bartoloméa de Torresa Naharroa, iz 1517. godine. Ono što familija nije znala, no aukcijskim ekspertima je bilo dobro poznato je to kako bi se, od svih tiskanih primjeraka romana Propalladia, jedini preostali primjerak na svijetu trebao nalaziti upravo u Det Kgl. Bibliotek. Policija je stupila u akciju, prodavači su uhićeni, a jedan dio otuđenih naslova vraćeno je u sef danske knjižnice.
 
Procjenjuje se da je Møller-Kristensen ukrao knjiga u vrijednosti od preko tri stotine milijuna kuna. I neka mi se sada nakladnici i knjižari samo nastave žaliti kako se posao s knjigama nikome ne isplati!

Nastavak slijedi…