Pozdrav novim čitateljima. Na njima mogu zahvaliti Darku Macanu koji je Neb_uloze preporučio u svom letQu, pa uzvraćam preporuku, dakle predbilježite se na  https://tinyletter.com/mcn.

Uvodim nova rubrika: DVOMINUTNO PRAVILO.

Termin “pravilo dvije minute” ima više tumačenja, jedno se odnosi na poboljšanje radne produktivnosti (tlaka mi je bilo čitat), drugo na komunikaciju sa suprotnim spolom (‘ajde, ovo je bilo kratko pa sam konzumirao i objašnjava da, prije nego li odgovorite curi / dečku koji vam se javi SMS-om, treba pričekati dvije minute kako ne bi bilo zabune o vašoj (ne)zainteresiranosti za nju / njega), ali manje-više svi koji čitaju i gledaju krimiće, posebno one koji uključuju kakvu spektakularnu pljačku banke, znaju što je zapravo“two minute rule”.

Dvominutno pravilo” kaže da se pljačkaši banaka mogu nadati maksimalnom periodu od dvije minute neometane aktivnosti, prije nego li policija reagira. Duži boravak u banci od dvije minute drastično povećava šansu da će kradljivci sljedećih pet do četrdeset godina, iza rešetaka, žaliti zbog zaludnog traćenja vremena.

Podrijetlo ovog zdravorazumskog savjeta pripisuje se Stephenu Reidu, legendarnom pljačkašu banaka diljem S.A.D. i Kanade. Reid je bio karijerni kriminalaca, no jednako tako nadahnut književnik koji je u periodima “slobodnog vremena” (čitaj – dok je po buharama odležavao kazne za kojekakva zlodjela) napisao briljantan roman i niz eseja. Također, bio čest gost kanadskih televizijskih programa, predavač i učitelj. Ali najveći dio vremena bio je pljačkaš banaka.



Zločinom se bavio od tinejdžerske dobi kad je iz rodnog gradića Masseya u pokrajini Ontario pobjegao u velegrad Vancouver, navukao se na heroin pa skupu naviku morao plaćati više no što je mogao legalno zaraditi. Svaki je početak težak, treba dosta toga naučiti, raditi na sebi za što je mladi Stephen dobio priliku kada mu je sudac, kad je napunio dvadeset i tri godine,  odrapio dvadesetogodišnju kaznu zbog pljačke banke. Družeći se s iskusnijim lopužama mladac je upijao korisna iskustva, a kada mu se učinilo da ga je dovoljno akumulirao iskoristio je boravak van kaznionice tijekom nekog seminara u Otawi te ispario.

Upoznao jednako poduzetne Patricka Mitchella i Lionel Wright s kojima se upustio u zanat lišavanja banaka gotovine. Prvi im je posao bio spektakularna pljačka zlatnih poluga u zrakoplovnoj luci u Otavi u travnju 1974. godine kada su se dokopali gotovo osam stotina tisuća dolara zlata namijenjenoga Kanadskoj kraljevskoj kovnici novca.

Organi represije neobično su ih cijenili i prilično intenzivno tražili iz više razloga. S jedne strane bili su sjajno organizirani i efikasni pa im, u periodu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, pripisuju barem stotinu prepada s plijenom od preko petnaest milijuna dolara. S druge strane, detaljna priprema i precizno izvođenje planiranog rezultiralo je time da u njihovim munjevitim pljačkama nije bilo ljudskih žrtava.

Držali su ih “džentlmenima kradljivcima”, a F.B.I. im je nadjenuo ime “Banda sa štopericom” kada su na snimkama s bankovnih sigurnosnih kamera uočili da jedna od njih uvijek nosi veliku štopericu na uzici pričvršćenoj oko vrata, te da strogo vode računa o vremenu koje provode u akciji. Po isteku dvije minute davali bi petama vjetra bez obzira jesu li u tom roku uspjeli osigurati plijen ili bi iz banke bježali praznih ruku.

Iako su se ponosili svojom profesionalnošću nisu se njome razmetali. “Nije to raketna znanost,” izjavio je Reid u razgovoru za časopis Atavist2015. godine. “Ne morate baš biti Stephen Hawking.” Ipak, za Canadian Broadcasting Corporation, nemalo je ponosno priznao kako su mu detaljne pripreme za “posliće” omogućili da “banke upozna bolje od većine bankara.”

Stephen Reid, kriminalac i književnik

Bez obzira na iskustvo, pripreme i pravila povremeno stvari ne bi išle prema njihovu planu pa se Reid 1984. godine, tijekom služenja kazne u Arizoni (bandi se osvetilo što su se, umjesto da rade ono što najbolje znaju – pljačkaju banke, upustili u krijumčarenje narkoticima), odlučio prihvatiti pisaćeg stroja te skucao briljantan, djelomično autobiografski, romanThe Jackrabbti Patrol. Rukopis je trebalo prilagoditi za tisak čega se poduhvatila Susan Musgrave, izuzetno cijenjena kanadska pjesnikinja. Dvije godine kasnije su se vjenčali, baš u vrijeme kad je roman izašao iz tiska, uz odlične kritike i vrlo solidnu zaradu od prodaje.

Uz pomoć supruge osigurao je 1987. godine pomilovanje i započeo život uspješnog autora i predavača, provodeći vrijeme s obitelji u domu na otoku Vancouver. O pothvatima njegove bande novinar Greg Weston je napisao knjigu The Stopwatch Gang, a kasnije je o pljačkaševoj romansi s pjesnikinjom snimljen dokumentarac The Poet and the Bandit.

Čini se kako uspjeh Reida nije posve ispunjavao jer je u srpnju 1999. godine, s neiskusnim partnerom, izvršio prepad na banku u Victoriji koji je završio debaklom. Period proveden u civilnom životu rezultirao je lošom pripremom, pa je tijekom bijega Reid prvi put u životu pucao na policiju. Ranije je koristio oružje samo jednom, 1988. godine, tijekom snimanja filma Four Daysu kojemu je, glumeći napadnutog čuvara oklopljenog vozila za prijevoz novca, ispalio nekoliko ćoraka. Uslijedila je, baš kao da se i ovdje radilo snimanju filma, potjera automobilima ulicama Victorije, pa talačka kriza i predaja pljačkaša. Konačan račun sveden je u sudnici: osamnaest godina robije.

Reid je ipak uspio ishoditi još jedno pomilovanje 2008. godine, no u buksu se vratio kada je uhićen dok je u Kanadu krijumčario američke cigarete. Nastavio je pisati pa je 2013. godine nagrađen književnom nagradom Victora Butlerza zbirku eseja A Crowbar in the Buddhist Garden: Writing from Prison. Nagradu mu je dodijelio grad Victoria.

Iz kaznionice je optušten kada je postalo jasno da mu je, zbog bolesti, preostalo još svega nekoliko dana života. Umro je u šezdeset i osmoj godini, u svom domu, u društvu supruge i dvije kćeri.

Jedino pravilo rubrike DVOMINUTNO PRAVILO bit će da za čitanje teksta nećete trebati više od dvije minute, što vas – priznajte – baš veseli, s obzirom na moju sklonost meandriranju. Otprilike toliko vam je trebalo da pročitate ovaj tekst. Dobro, možda malo više…